Treći dan festivala donio je događaj koji se ne može svesti na običnu promociju knjige. Bio je to susret s jezikom u njegovoj najčišćoj formi, susret sa zvukom koji ima snagu, sa govorom koji oblikuje misao, a ne samo prenosi informacije. Jasminka Šipka, doajenka bh. novinarstva, žena čiji je glas oblikovao generacije, govorila je o svom „Praktikumu govornog jezika“, knjizi koja nije samo priručnik već poziv na promišljanje o jeziku. Imao sam privilegiju moderirati razgovor s njom, ali to nije bio običan razgovor. Bila je to lekcija u realnom vremenu, sat jezika koji se odvijao pred očima i ušima oduševljene publike. Šipka nije teoretičar – ona je praktičar. Zato i njen „Praktikum“ nosi upravo taj naziv. Ova knjiga nije suhi akademski tekst, već zbirka alata, vježbi i tehnika koje imaju moć da promijene način na koji govorimo i na koji nas drugi čuju. I to nije znanje rezervisano samo za profesionalce – novinare, spikere, glumce, profesore – već za svakoga ko želi govoriti jasnije, uvjerljivije, sa samopouzdanjem. Jer govor nije samo ono što kažemo, već i kako to izgovaramo. Upravo o tome je Šipka govorila sa strašću. Publika nije bila pasivni slušalac; učestvovala je, pitala, komentarisala, smijala se, učila. Šipka nije štedjela glas – recitirala je poeziju, demonstrirala moć riječi, pokazala kako boja glasa može prenijeti emociju jače od samih riječi. U jednom trenutku, činilo se da smo svi u sali kolektivno zadržali dah – ne zbog neke komplikovane lingvističke teorije, već zbog same ljepote govora koji je odzvanjao prostorijom.
Ipak, „Praktikum“ nije samo knjiga o estetici govora. Ona nas uči kako izbjeći zamke brzog i nejasnog izgovora, kako osvijestiti vlastiti glas i njegovu moć. U vremenu kada su komunikacija i prezentacija vještine koje mogu značiti uspjeh ili neuspjeh, ova knjiga dolazi kao neophodan vodič kroz lavirint govora. Događaj nije bilo suho predavanje – bilo je to putovanje kroz anegdote, priče iz televizijskih studija, uspomene s edukacija i kurseva. Šipka je dijelila priče o onima koji su se godinama borili s govorom, o profesionalcima koji nisu bili svjesni svojih govornih grešaka, o onima koji su uz trud i rad naučili da koriste svoj glas kao moćan alat. Svaka priča bila je dokaz da jezik nije fiksna stvar, da se može brusiti, oblikovati, da možemo postati bolji govornici – ali samo ako smo spremni da na tome radimo – kontinuirano i dugo.
Pohvale su dolazile sa svih strana. Ljudi su hvalili knjigu, ali više od svega, hvalili su Šipku. Jer ona ne samo da piše o jeziku – ona ga živi. Ona govori onako kako bismo svi voljeli da govorimo. I upravo to je bila suština ove večeri – da nas podsjeti da govor nije nešto što uzimamo zdravo za gotovo, već nešto što treba njegovati, učiti, usavršavati.
Kada je razgovor završen, nije se završio razgovor o jeziku. Ljudi su ostajali da pričaju, da postavljaju pitanja, da listaju „Praktikum“ i biraju vježbe koje će sutradan probati. Jer govor nije samo alat – on je naša snaga, naš identitet, naš način da ostavimo trag u svijetu. A Jasminka Šipka nas uči kako da taj trag bude jasan, moćan i – prije svega – lijep, artikulisan i dostojanstven.
