Mito Travar, rođen 1977. u Zemunu. Odrastao na nizbrdicama Mrkonjić Grada, jednog od šest gradova u kojima je ostavio po komad života. Od škole ima gimnaziju. Studirao maternji jezik i književnost, ali nije daleko dogurao. Živi u Banja Luci, gdje radi kao TV novinar. Lično se uvjerio da novinari ništa ne mogu promijeniti u društvu.
Poeziju piše jer to zahtjeva manje napora od udaranja u boksersku vreću. Ne žudi za slavom, samo za većom platom. Voli hladno pivo i vruću jagnjetinu. Sve što posjeduje staje u dva kofera. Ne može bez muzike. Bez ostalih umjetnosti može.
ONA
Da mi je da provirim
Da milošću svih njenih cvjetova
Nahranim zvijer
Srećan što bezmalo krut
Mrdam obrvom u znak pozdrava
U znak nepoznavanja
Putenog lica
Krotkim kasom
Proći će mimo svega
Što predstavlja mene
O tom jadnom, čudnom
Ne razmišlja dugo
Odmoriće malo u toplom blatu
Pa ići dalje, potražiti nekog
A mogao je oboma
Biti dobar taj put
Imali smo vode
Imali smo sunca
I raspuklih komada raja
Imali smo sve
Samo ja nisam imao sebe
Nju je plašio moj odsutni pogled
Stidan, ćutnju joj nikad ne zaiskah
U KRUGU
Pada bijeli pokrov
I lijepi se
Za betonsku podlogu
Pored mene stoji onaj
Koji imade sve
Više od toga
Nije mu dato
Sad ta avet
Crnih očiju
I još crnje duše
Gleda, k’o i ja
Bijeli pokrov
Što se spušta
Na naše jutrošnje stope
I krati naše zaludne sate
I sve druge aveti
Crnih tijela
I još crnje dijagnoze
Nespretno, al’ živahno
Pružaju mršave ruke
Da taknu bijeli pokrov
Što se spušta
Na naše minule živote
O3
Bog stvori Sunce
I bi Sunce
Bog stvori Kišu
I bi Kiša
Bog stvori Snijeg
I bi Snijeg
Bog stvori četiri godišnja doba
I bijahu Jesen, Zima, Proljeće i Ljeto
A onda Bog stvori čovjeka
I bi čovjek
I napravi čovjek od gotovog veresiju
I napravi čovjek od četiri jedno
I bi sunce
I bi kiša
I bi snijeg
I bi + 40
I bi - 30
I bi suša
I bi poplava
I bi mraz
I bi sve to u jednom danu
I ode sve to do đavola
I ode sve to u tri lijepe
Ozonske rupetine