Prethodna tri dana, pod svodom Maka Dizdara, njegovi potomci i poštovaoci su se okupili 49. put za redom, da ožive ideju koju je on prvi put zagovarao u jednom intervjuu, davne 1970. godine, da njegov grad dobije festival koji će okupiti cjelokupnu tadašnju umjetničku scenu, u njegovom Stocu, u kojem preovladavaju kamen, voda i zelenilo.
U petak, 24. jula, dodijeljena je književna nagrada Mak Dizdar, najboljoj mladoj pjesnikinji za ovu godinu, za neobjavljenu zbirku poezije. Žiri u sastavu Dubravka Bogutovac, Darko Cvijetić i predsjedavajući, Alija Pirić je jednoglasno donio odluku da nagrada pripadne pjesnikinji Sari Kopeczky Bajić, za rukopis Kamen, školjka, papir. Drugu nagradu je osvojila Vladana Perlić za rukopis Kako su me vanzemaljci ubijedili da taj patrijarhat i nije nešto, a treću Azemina Krehić, za rukopis Arheologija tijela.
Dok sam stajala na pozornici, priznajem da mi je umjesto poezije u glavi odjekivala jednostavna matematika, ona od broja jedan do tri – od tri finalistice, dvije su već dobile svoje nagrade i za podijeliti je ostala još jedna, ona najveća. Ostala sam i jedna ja, pjesnička početnica koja se nije usudila nadati da će osvojiti prvo mjesto na ovom prestižnom natječaju. Malo je reći da sam bila iznenađena, ali i presretna. Ovo je prvi put da sam svoju pjesničku zbirku poslala na neki natječaj, a “Mak Dizdar” odabrala sam upravo zbog duge tradicije koja je potvrdila njegovu vrijednost i kvalitetu. Pratila sam radove prethodnih dobitnika i čast mi je nastaviti tako dobar pjesnički niz. Ova nagrada važna mi je prije svega zbog toga što mi je to potvrda da sam na pravom putu u svom stvaralaštvu. Kao i ostale nagrade za mlade pisce i pjesnike, i ovo priznanje dragocjeno je jer mladima pruža vidljivost do koje bi inače teško došli. Zbog svega toga, htjela bih se ovim putem još jednom zahvaliti žiriju na odluci da nagrade moju zbirku, kao i organizatorima, bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Čestitam vam na uspješnom festivalu unatoč ovim teškim vremenima i radujem se povratku u Stolac iduće godine 🙂 – kaže Sara Kopeczky Bajić.
Ovogodišnji gost pjesnik na Festivala kulture Slovo Gorčina bio je Semezdin Mehmedinović. U kampu Heaven in Nature, nedaleko od Stoca, gosti su imali priliku da uživaju u recitalu Mehmedinovića, koji je, prije nego što će recitirati svoju poeziju, prvi put nakon rata u Bosni i Hercegovini, razgovarao sa književnicom Đurđicom Čilić.
U Stocu mi je ovih dana bilo zaista lijepo, najprije – grad ima tu svoju unikatnu ljepotu. Što se Festivala tiče, mislim da je imao ozbiljnost nekih sličnih festivala kakvi se događaju u velikim centrima u svijetu, neki lijep, mlad i obrazovan svijet je pametno razgovarao o ozbiljnim stvarima, publika je bila zadovoljna, sreo sam neke drage prijatelje, upoznao sam neke nove, drage i pametne ljude, a onda Bregava! Ljude bi iz svih krajeva svijeta trebalo dovoditi u Stolac da gledaju bistru i sačuvanu rijeku, da se uvjere da i to postoji.- na pitanje o utiscima, govori Semezdin Mehmedinović.
Ruba Velagić, rukovoditeljica projekta Stolac: raskršće civilizacija prvu festivalsku noć je predstavila ovaj projekat. Projektom je predviđeno povećanje broja turističkih posjeta opštini Stolac, kroz stvaranje i promovisanje nove turističke rute koja uključuje kulturno-historijsko naslijeđe opštine. Udruženje Slovo Gorčina i Fondacija Mak Dizdar su sestrinske organizacije s istim dugoročnim ciljevima i vrijednosnim sistemima, te se iz tog razloga potpuno prirodno razvila saradnja i preklapanje određenog dijela aktivnosti projekta.
Prva festivalska noć je zatvorena koncertom travničkog Mustra orchestra.
Drugi dan Festivala kulture Slovo Gorčina u Makovoj hiži su otvorene izložbe Land in Exile, Admira Mujkića, te What Remains Behind, umjetnice Aleksandre Kokotović, te je upriličena tribina Na pravoj strani historije: književnost i društvena odgovornost, nakon čega su gosti i publika uživali u programu Buybook predstavlja, koji je ugostito Đurđicu Čilić, Nenada Rizvanovića i Igora Borozana, sa kojima je razgovarala Vanja Šunjić. Veče je zatvario poznati domaći DJ dvojac After Affair.
Treći festivalski dan započeo je promocijom knjige Papagaj Sloboda, Vernesa Subašića, prošlogodišnjeg dobitnika nagrade Mak Dizdar. Osim ove zbirke, Subašić je predstavio i svoje nove rukopise.
Ovogodišnje Slovo Gorčina je završeno u Makovoj hiži, progrmamom Poezija u avliji, gdje su pjesnici Alden Idriz, Nenad Rizvanović, Hamo Elezović i drugi čitali svoju poeziju.
Svake godine pokušavamo da uvedemo nove programe i prostore, te prikažemo ljepotu Stoca koji je zapostavljen i predstavljen na pogrešan način u bh. javnosti. Ove godine smo imali određene poteškoće uzrokovane pandemijom, ali nam je drago da nismo odustali od festivala i da je sve prošlo u najboljem redu. – kazao je Gorčin Dizdar, predsjednik Udruženja Slovo Gorčina.
Ovogodišnji Festival bi gotovo nemoguće bilo organizovati bez Regionalnog savjeta za saradnju, Evropske unije i Gete instututa, koji su prepoznali trud i zalaganje organizatora, svoj doprinost su dali i Coca Cola, Hepok i Red Bull, te Federalno ministarstvo kulture, Općina Stolac i Hrvatsko kulturno društvo Napredak, koji već godina pomažu organizaciju festivala, pa se organizatori nadaju da ta pomoć neće izostati ni ove godine.
Organizatori i gosti festivala su uspjeli u njegovom cilju, duhovnom povezivanju prožetom zajedništvom u svemu onome što je lijepo i korisno. Uz sve prepreke uzrokovane pandemijom i nemogućnošću realizovanja programa na nekropoli stećaka Radimlja i u starom gradu Vidoški, Slovo Gorčina su bili susreti koji su simbolično predstavili područje, region i državu Bosnu i Hercegovinu na platformi zajedništva, uz stalnu težnju ka opšteljudskom humanitetu.
Stolac je ponovo živio kulturu, umjetnost i ljepotu, sve od petka, pa do nedjelje. Živio je Makov san.
