Laureati

Fadila Arnautović-Alić

Fadila Arnautović – Alić

Rođena u Prijedoru 1948. godine. Od 1960. živjela je u Banja Luci gdje je završila Srednju medicinsku školu i Pedagošku akamediju. Od 1975. godine do izbijanja rata u BiH radi kao nastavnik maternjeg jezika u Zenici.. 1992 sa porodicom odlazi u Austriju. Sada živi i radi u Beču kao nastavnik maternjeg jezika i medicinska sestra. Književnost, a posebno poezija i jezik su u velikoj mjeri označili i oplemenili njen život. Učestvovala je na mitinzima i pjesničkim skupovima. Pjesme je objavljivala u mnogim listovima i časopisima: “Mladost”, “Polja”, “Oko”, “Oslobođenje”, “Putevi”, “Život” i drugi. Objavila je knjige pjesama “Srce pred životom”, Sarajevo, 1972., i “Umogorje”, Zenica, 1988.

Dobitnik je nagrade za poeziju “Slovo Gorčina” 1972. godine. Baveći se prosvjetnim i pedagoškim radom u osnovnoj školi, stekla je značajno iskustvo koje joj je pomoglo da preživi i van svoje domovine Bosne i Hercegovine, i da se sticajem okolnosti nađe u timu nastavnika za djecu – izbjeglica iz Republike Bosne i Hercegovine. Istovremeno se našla na važnom zadatku: Učiniti nešto protiv stihije zaborava maternjeg jezika – uvijek i iznova podsjećajući da je jezik identitet i kultura.

LEPTIR I RUŽA

Kako da srce otvorim tebi
Pa ti si mi ga otrovao
Eno različak modro se ledi
A tebi još je mene žao
Gore, na kraju, u visini
Runolist usamljen, za tobom cvili
Ti, nježno krilo, leptiru moj
Mi nikad nismo jedno bili
Ruža da miriše, leptir da krili
Ostaće tako dok je bilja
I dok je žića pod plavetnilom
Da sreća tugu blagosilja

NA MLIJEČNOM PUTU

I šapat moj i šapat tvoj
nemirno rone žilištem istim
da stoče se u patnji svoj
pod isplakanim nebom čistim
I miris moj i miris tvoj
zemlja će strasno udahnuti
u nicanja i zrenja poj
tužna će ljubav predahnuti
I odjek moj i odjek tvoj
u zraku će se sresti jednom
i s nepovratom stopiti se
na mliječnom putu nepreglednom

O ZIMZELENU MOJ

Gorčina svela još je zelena
misao vrela zeleno zbori
iz krvi tople zelena vrela
o zimzelenu moj u gori
davnino moja zeleno – mrazna
i sunca stara zeleno zrače
i put pred tobom zelena kazna
i zadnje riječi zeleno znače
ti nisi znao zelen reći
ruha zelenog kad ti je dosta
u zelen san ćeš miran leći
a iza tebe zeleno osta

http://maternji-jezik.de >>

I ktomu još...