Pred nama su likovi koji odražavaju performativnost, postavljajući nas u ulogu promatrača jedne “pozornice”. Bio bi to sažet opis postavke „Aveti“ Ire Skopljak-Viteškić, predstavljene 28. jula u Makovoj hiži na festivalu kulture „Slovo Gorčina“.
Ira Skopljak-Viteškić svom radu pridaje izrazito osobni kontekst, kao i kontekst vremena u kojem živimo. Tako iz lica protagonista njezinih slika najčešće izbija svijest o složenosti našeg postojanja. Ako je portret neminovno centralna konstanta njenog rada – kako u ovom tako i u prethodnim ciklusima – za pretpostaviti je da tu ima riječi o svojevrsnoj fiksiranosti na razumijevanje nedorečenosti vlastitog i kolektivnog identiteta. To nije „kič slikarstvo“ ili „slikarstvo za dnevne sobe“. Ti portreti, dakako, nemaju za cilj samo prikazati fizonomiju, već su višeslojni i mnogoznačni simbolički prikazi. Formalno-stilska raznolikost je velika, a lahko se primjećuje izraženi oslonac na poetike velikih umjetničkih imena. Moja asocijacija bila je vezana za Sandra Botticellija, dok najčešće sličnosti rada možemo vezati za umjetnost Gustava Klimta. I ovi radovi mogu se razumjeti kao dio njenih istraživačkih lutanja kroz medij slikarstva i kroz analizu svojih prethodnika. Za Skopljak-Viteškić ekspresivna gesta, osamostaljena boja i živi ritam djela vrijednosti su dostojne osobite pažnje, pa takav rad svjedoči ideji da sve mogućnosti slikarskog izražavanja ipak nisu iscrpljene. Jedno od važnih obilježja tih radova su neobično kadriranje i kompozicijski rezovi, potom iznenađujuća hromatska i svjetlosna rješenja. Upravo je ovo pronalaženje uslovno rečeno „novih“ likovnih putanja, te eksperimentiranje sa kolažom i samom površinom platna ona kvaliteta koja radu Skopljak-Viteškić daje privlačnost i životnost.
Autorica ovih radova odabirom motiva, tehnika i materijala umjetnost dovodi u prisnu vezu s čovjekom. Otuda i podsjetnik na umjetnost koja je oduvijek ljudima značila radost prepoznavanja, najčišći dodir ruke i oblika. Posmatrajući njezin rad glasam za umjetnost koja se ne boji sebe: intuicije, zamaha, nepredviđenosti. Koja se ne boji podsticaja iz tradicije. Koja ne robuje čistunstvu i besmislenoj dosljednosti. Za umjetnost koja se ne stidi emocija. Koja oslobađa energiju. Koja voli bogatstvo hromatskog događanja i magmu pigmenta.
U svakoj toj slici je nešto od čovjeka, a nijedna ne kazuje cijelog.
