Elmedina Magajlija-Hodžić za vrijeme promocije knjige “Mak i bosnistika” 2023. godine
Elmedina Maglajlija-Hodžić, profesorica bosanskog jezika i književnosti, ponudila je u svojoj knjizi „Mak i bosnistika“ doprinos promatranju uloge Maka Dizdara u afirmaciji bosanskog jezika i lingvističke bosnistike. Na taj način, festival Slovo Gorčina je bio obilježen promocijom njenog rada, odnosno, angažmana pri propitivanju autohtonih bosanskih vrijednosti u kulturi i tradiciji kroz pitanja u društvenim, političkim i zakonskim okvirima.
Kroz aktuelno i bitno pitanje: da li postoji dijalog između nauke, odnosno, akademske zajednice i interesa šire publike, promocija knjige ovakve vrste nudi jednu kritičku analizu, prodorniju interpretaciju Dizdareve „Ankete o jeziku“ iz 1970. godine i, ujedno, njegovog teksta „Marginalije o jeziku i oko njega“ iz iste godine. Kako je razgovorom istaknuto, time se nužno nametnula analiza društvenog stanja i tokova jezičke politike 20. vijeka na širem štokavskom terenu, s posebnim fokusom na drugu polovinu 20. vijeka i pitanjima i raspravama vezanima za bosanski jezik u doba Jugoslavije. Onako kako su raznovrsni radovi pristupali značaju i ulozi Alije Isakovića u afirmaciji bosanskog jezika, kroz sličan način se pristupilo i samom Maku Dizdaru. Zajedno sa autoricom, Edim Šator, Mehmed Pargan i Gorčin Dizdar razgovarali su o onom što je posebno bitno u kontekstu Maka Dizdara – specifičnom interdisciplinarnom pristupu njegovom književnom, ali i naučnom radu, iako su kroz uvriježeno svakodnevno mišljenje te sfere u akademskom svijetu u Bosni i Hercegovni podijeljene, kako po specijalizaciji, tako i po univerzitetskim katedrama. Cjelovit, komplementaran pristup jeste jedan od ključnih argumenata pri posmatranju Dizdarevog značaja kao književnika ili, između ostalog, kao urednika časopisa „Život“, gdje se sve smatra dijelom istog nastojanja doprinosu afirmaciji bosanskog jezika, ali i u najširem smislu bosanske kulture i identiteta. Poseban fokus knjiga daje „Starim bosanskim tekstovima“, te određene interpretacije dovode u vezu dijelove spomenutih radova i „Kamenog spavača“ iz 1966. godine. Promocija knjige Maglajlije-Hodžić predočila je odgovore na pitanja kakva je bila geneza Makove borbe za bosanski jezik, te koliko je istoimena borba nailazila na kontinuitet neprestanog negiranja.
Posmatrajući nanovo djela Maka Dizdara autorica primjećuje zajedničku okosnicu kako antologijskog, tako književnog rada i sociolingivističkog aspekta njegovog opusa. Čitava knjiga hronološki se, u biti, pokušava kretati kroz ta tri pravca. U jeku jezičke politike, koja odbacuje sve ono što je Bosna i bosansko, Mak biva neko ko osvjetljava našu dalekosežnu historiju. „Kameni spavač“ tu, naravno, historiju vraća na širok očigledan vid, dok sam utjecaj Maka stvara plodonosno tlo za Sarajevo kao lingvistički centar.
Kroz razgovor o temi jezičkih politika koje su se u prvoj polovini prošlog stoljeća ukrštavale i gdje je Bosna i Hercegovina bila u okviru njih i, ujedno, kada u ozračju 70-tih godina (odnosno u priči o dvovarijantnom raslojavanju), nije bilo riječi o bosanskoj varijanti javljaju se Mak Dizdar, Alija Isaković, kao jedini građani Bosne i Hercegovine koji jasno i nedvosmisleno govore o pitanju bosanskog jezika. Na osnovu toga, pored konkretne političke igre Austro-Ugarske Monarhije i potpunog službenog ukidanja bosanskog jezika, pa i nešto kasnijih dešavanja nakon Drugog svjetskog rata, podrazumijevajući Novosadski dogovor iz 1954. godine i dva relevantna priručnika pravopisa srpsko-hrvatskog jezika ‘60-tih, počinju problemi za područje BiH kada govorimo o jeziku, ali i borba za njegovu svojevrsnu autonomnost. Autorica ističe da bosanske jezičke posebnosti, u tom kontekstu, nisu bile uzimane u obzir kao standardno relevantne, gdje je poseban i veći problem bilo otvoreno negiranje bosanske jezičke varijante. Zvanično posvećivanje pažnje bosanskoj, a ne više jugoslavenskoj vizuri u jezičkoj politici, odigrala su prethodno spomenuta Dizdareva djela uz tekstove i radove Alije Isakovića „Varijante na popravnom ispitu“, a svi ti radovi bili su objavljeni u adekvatnom društvenom i političkom momentu.
U današnjem aktuelnom trenutku, kao i uz novonastale reforme obrazovanja „Mak i bosnistika“ Elmedine Maglajlije-Hodžić biva uveliko značajno djelo, ali i podstrek za sva daljna, neophodna istraživanja, koja neosporno zaslužuju svoje mjesto i prostor, ne bi li se demaskirale i demistificirale lažne predodžbe koje zapostavljaju sve oblike kulturnog nasljeđa.
Zejneba Hajdarević
