Rođen 3. oktobra 1950. u Ljubuškom. Osnovnu školu i gimnaziju završio u rodnom mjestu, a studij književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Od 1974. živio i radio u Mostaru, baveći se prosvjetnim i književnim radom.Od septembra 1993. nalazi se u Oslu, gdje radi kao pisac i lektor na Institutu za slavistiku. Zastupljen je u različitim pjesničkim antologijama. Za knjigu U krugu krug dobio nagradu Svjetlosti za najbolju prvu knjigu te izdavačke kuće u 1978. Za knjigu Sjaj usputne postaje dobio Planjaxovu nagradu za najbolju pjesničku knjigu u 2001.godini.
DAROVI PROSTI
U sebe uvučen, jedan,
s uzdarjem krhkim –
Kako ispuniti dan?
Kuca dva iza podne: s kim
tamo, kam’ sve se ništi?
Nikad se prije nije čulo – vrag
li je sam!, da srce tako šušti
Za sobom krvav ostavljajuć trag
OVI ČASI
Oko mi nadilaze jednobojne,
zgomilane stvari
Kad suri prirodopis
Kao umorna, iscijeđena lopta
Siplje sintaksa sjećanja na polici,
međ gustim redima: Prolaziš, prstenom
neba i bereš, kliktava, zamnu zrelinu
Opisujem utrošeni rad: Bila je šuma,
u njoj tekao ratsočeni ruj
Na blagi dodir odgovarali smo sitnim
žmarcima, mrmoljkom u vodi
Sad ne znam šta ću s ovoliko noći,
s gluhim strojem, snenim čaškama
rasutim po krovu
Čekati plod da zarudi, da ti golub
pismonoša orosi san?
Dok oko nadilaze teške
jednobojne stvari kao
SVJEDOK
Kroz staklo, i rešetku:
On motri nadošlu morfologiju
zime, gustu, tešku puzavicu
Sluša kako, pod viskom u olovnoj
slici, obrnut zid upija
zanoćali refren: Tamno,
slinavo pseto
Raspuklim damarom o! šapće
svjetiljci u lic
Dršće potonju izlučevinu,
snažno narastanje sitnine
Ulazi, potom, u ranu
Pod pijesak što se kruni međ
dlanima
Otkucava, stalno,
satom i tvog i mog bića