Rođen 23. 12. 1950. godine u Lascima kod Višegrada. Osnovnu školu i gimnaziju završio u gradu na Drini, a Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio srednjoškolski profesor u Višegradu i Konjicu,a predavao i na Pedagoškoj akademiji Mostarskog univerziteta, na Odsjeku za bosanski jezik.
Objavio: stihozbirku „Bezavičajnik“ (1998.), spomen-publikaciju „Zatvorena knjiga života“ (2001.), knjigu aforističkih eseja i aforizama „Jesi li to ti“ (2006.) i knjigu književnih i likovnih kritika „Čitajući i gledajući“ (2007.). Na „Slovu Gorčina“ 1973. godine dobio prvu nagradu.
IZGNANSTVA
Sad višegradskom stazom ne hodim. Osim u snu.
Obnoć me pohode moji mrtvi. A ni mrava zgazili nisu.
Duša cvili i kopni zbog mrveni života što zgasnu.
Jabuka zavičajna odavno svehla u sehari, ali ne i u pjesmi.
Hodim, mišlju, bregovima rzavskim:
Stražište golo ko siroče, Drina mi umjesto krvotoka teče;
Ivina Ajkuna skrita ispod nišana. Mladićstva veče
s Bikavca slazi u pjesmu moju. Duša tamni.
Hoću li ikad pronaći žuđeni mir, hoću li ikad?
I ovdje sam bezavičajnik, ko Ovidije s Ponta. Ova me brda neće.
Ni ovi ljudi, preuski. Jedino široka im mržnja. (Zar i sad?).
A meni i u vasioni tijesno, ko i mome Tinu.
Usud mi je da odmjereno hodim i blago zborim ko u ajetu onom
iz Knjige Časne. Spas mi je: da sinu ozarenja, samo da sinu.
OPSJENE
Oslušni ponore tijela. Obznani
vatru smisla. Putuj: snen i zanosan,
i preblag, a uman da si. Jer, rani
ushiti varka su.To znaj!
Dozivlju te izvor i šuma
tamna. Put ti je, slutiš li, opsjena.
Gle kako ptice privida ponad uma
ti kruže. Idi! Otkrij, nađi
tu žar-pticu. Jer, znano ti je,
samo tako drugar vjetrova bićeš,
i drumova. A spoznanja nema. I nije
to ni cilj tvog puta. Al preni se, snatri:
zebnjom obasjan, plav od bdijenja, snen,
a budan, odan – promjeni, jer to: cilj je.
KAŽEM TI: U ZVUK PREĐI
Kažem ti: U zvuk pređi.
Sasvim. Oslušni: To daždi kiša.
To se ti ko cvijet otvaraš. Uđi
u nemir ovih riječi. Bivaj – tiša.
Dozvah te rukom. Ti prenu se.
Nit progovori. A već je jesen, gospo.
I breza nemira, evo, snatri.
I list opade u nama. I misli nam čiste bjehu.
Tad: umno besjedismo o vatri.
O zvuku. I večernja zvijezda se prosu.
Pretvorismo se: ja u zvuk, ti u zvjezdanu rosu.
Kažem ti: U zvuk pređi.
Sasvim. Oslušni: to daždi kiša.
To se ti ko cvijet otvaraš.To bivaš tiša,sve tiša.
Ismet Smajlović