Laureati

Admiral Mahić

Admiral Mahić

Rođen 19.1.1948. godine u Banjoj Luci. Završio tehničku školu. Bio je vanredno upisan na Filozofski fakultet u Sarajevu, ali je pred rat napustio studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radio spiker, novinar… Pored poezije objavljuje i prozu, zabilješke sa putovanja, drame; objavio je niz dramskih tekstova za djecu emitovanih na Radio-Sarajevu. Živi kao slobodni umjetnik u Sarajevu.

U AŠČINICI

U aščinici
malen čovjek sa oštrim ušima
kratko podšišan
mirno raspoređuje
komadiće hljeba
udrobljene u čorbu –
Rekao je jednoj mrvici:

– Ti ćeš javno reći da nisam
zadovoljan življenjem,
na ivici sam egzistencije,
a trebao bih otići na more zbog reume…

Rekao je drugoj:

– Ti ćeš javno reći da se mnogo laže…!

Glavni konobar u crnom odijelu
posmatra
malenog čovjeka koji
mrmlja.

BILEĆA U PRASKOZORJE

Sunce iz vrtova nudi svoju
Dušu-liru saobraćajnom znaku STOP
Odziva se sivom gorju smrtnik
Scena: Djevojčica širi haljinicu od gaze
Leptir, u zanosu, rasvala duša, oblijeće oko
vaze

U sanjarske kadife tonu ozbiljne staze
I krenuh u nektar besanog sveoblika

Prianja svanuće uz izvor nesretnih slika
U zelenilu, uz razgovore

Nebo poziva vatrene biste da gore
Na vjetrometini. Smrt plete čipku.

Sveprisutno svanuće! Rastu u divljem šipku
Učiteljeve oči, jer živi za svaku kućnu vjeđu!
Za posijane stepenice i stajne tapisone u naslijeđu!
On ide u svjetlu, navikava lutalice na ljubavna
pomazanja

U dobu pjevanja smrtnika zbuni opojna sanja –
U naselju duhova, usmrćuje se Bog znan:
Starac ispod čempresa otvara kutijicu za duhan,
A sunce veže oblike u oblicima za sitni grad.

U sanjarske kadife tonu ozbiljne staze
i krenuh u nektar besanog sveoblika!

BLAGAJ

U smrčinoj stoli ispod stiha
oživljuju zrna tespiha.

Vjeruje srce bez sumnje
Kad rosa umije lubanje i dunje.

Tvorac svega nudi samo dva protuslovlja:
Vjernik il Nevjernik – nevolja il volja!

Jesam li teži nego kamen?
Jesam li ugasio samotni plamen?

Potresa me strašna osama
Kist pjene riše hurije s djecom u rukama

a ja – bez kćeri i sina
Rukuje se sa mnom čaša crnog vina

i pita: Gdje ti je rod?

Njenu vjenčanicu bijelu izatkao izvor.
Listam i venem ko na litici bor.

I ktomu još...