Promocija knjige Titove pjesme Adnana Bratića u Makovoj hiži 2023. godine
U vremenu kada pisana riječ i nagrade koje je prate gube vrijednost, izazov je vratiti poeziji mjesto koje joj pripada. Na ovaj izazov festival kulture Slovo Gorčina godinama unazad uspješno odgovara, između ostalog i dodjeljujući književnu nagradu Mak Dizdar mladim pjesnicima i radeći na taj način na njihovoj afirmaciji. Prošlogodišnji dobitnik, mostarski pjesnik Adnan Bratić, imao je priliku da ove godine u Makovoj hiži, trećeg dana festivala, promoviše svoju nagradom ovjenčanu zbirku Titove pjesme. Razgovor sa njim vodio je Marko Tomaš, urednik zbirke i član žirija nagrade Mak Dizdar za 2022. godinu.
Mladi pjesnik je kroz razgovor objasnio vezu između svog rodnog grada, najduže ulice koja nosi ime Maršala Tita i svoje poezije. Kako se stihovi najčešće rode iz onoga što pjesnika okružuje, njegove svakodnevice i sitnih detalja na koje samo poeta obraća pažnju, ni Bratićeva zbirka nije izuzetak. Da li pokušava da u poeziji nađe bijeg od nezadovoljstva onim što ne može promijeniti, još jedno je od pitanja koje se nameće kroz čitanje Bratićeve poezije, a odgovor nedvosmisleno potvrdan. Pisati poeziju u 21. vijeku nije uobičajeno, no onima koji su vođeni idealima hrabrosti ne manjka. Kako je razgovorom istaknuto, zbirka Titove pjesme može poslužiti i kao svojevrstan vodič onima koji još uvijek nisu posjetili grad na Neretvi, upoznati ih sa njim i voditi od Fabrike duhana, kako je i naslovljena prva pjesma u zbirci, do Željezničke, što predstavlja naslov posljednje pjesme. Metaforičko putovanje glavnom i najdužom mostarskom ulicom koja, prema riječima autora, predstavlja žilu kucavicu ovog grada, izvanredan je način da mladi autor svojom poezijom učini vječnim grad u kojem je rođen.
Kroz svoje pjesme, umjetnik stavlja akcenat na devalvaciju društva i gubitak istinskih vrijednosti, slikajući stvarnost onakvom kakva u njegovim očima jeste, od kamenih bisti narodnih heroja zatamnjenih duhanom i rastvorenih rakijom, opjevanih u pjesmi Park prvi, do demitizacije lika Šantićeve Emine koja u njegovoj pjesmi postaje: zlatom i beharom obgrljena šantićeva emina i: gleda monotono prema jugu izraza dangubice. Pa ima li kraja besmislu i bijega od dekadentnog društva koje budi nezadovoljstvo? Reklo bi se da je spas u umjetnosti, onoliko koliko joj damo prostora ne odustajući od svega što se smatra izrazom kreativnosti, toliko daleko ćemo otići od pomenutog besmisla i svega što podstiče na bunt.
Koračajući stopama jednog od naturalista, Emila Zole, za kojeg ističe da je, između ostalih, umnogome utjecao na njega i njegovo stvaralaštvo, Adnan nastoji da kroz poeziju koju piše vjerno opiše stanje u kojem se njegov narod nalazi. Pjesnik teži da bude prihvaćen u onoj mjeri u kojoj to neće naštetiti njegovom djelu, pa je sud publike ipak važan. Promocija je završena autorovim govorenjem stihova iz Titove zbirke.
Ajla Gusinac
