Gost pjesnik Asmir Kujović u toku programa na Festivalu kulture “Slovo Gorčina” 2023. godine
Nakon svečanog otvaranja festivala kulture ,,Slovo Gorčina” i dodjele nagrade ,,Mak Dizdar” mladoj pjesnikinji Luci Kozini, publika na Radimlji imala je priliku da čuje i bliže upozna pjesnika Asmira Kujovića, a razgovor sa njim vodila je Kristina Ljevak Bajramović.
Kujović je, tokom razgovora, govorio o svom pjesničkom putu, načinu nastanka pjesama, kao i inspirativnim utjecajima koji su ga oblikovali, ističući da je i rat uobličio njegovu poeziju, osvrćući se na trenutak koji predstavlja prekretnicu u stvaralaštvu ovog autora. Tokom razgovora, dat je kratak osvrt i na prozu Kujovića, koju također piše, poput romana ,,Ko je zgazio gospođu mjesec”. Kujović je pjesnik koji traži eruditnog čitaoca, onog koji poznaje različite oblasti, od religije do filozofije. U njegovim se pjesmama pojavljuju različiti motivi, imena iz antičkih mitova i svetih knjiga monoteističkih religija, ali je evidentan i upliv modernih termina. Istinsko tumačenje pjesama moguće je tek kroz prepoznavanje intertekstualnih veza sa kojim autor vodi kreativan dijalog.
Pjesnik nikad nije sam, on je onaj koji sluša, bilježi i proživljava tuđa iskustva, ne samo svoja. Gradovi i mjesta kroz koja prođe, pa i ona u kojima provede dio života, neminovno će ostaviti traga u njegovom djelu. Na taj način Kujović zapisuje iskustva svojih drugova iz rata, koja će kasnije direktno utjecati na neke njegove pjesme. A šta je sa mjestima? I ona su prisutna, mada, kako kaže, njegov rodni Novi Pazar nije najprisutniji, više prostora zauzima drugi šeher – Sarajevo. Kako u poeziji ništa nije slučajno, u Kujevićevoj će se Pazar i Sarajevo spojiti u jednom trenutku, u snu – pruga koja ide do Vijećnice postaje neka ulica u Pazaru. Ipak, ovaj pjesnik sebi nije dao zadatak da napiše nešto o svom zavičaju, to je došlo spontano. Vjerujem zato što neka mjesta i sjećanja na njih podsvjesno nosimo u sebi pa u jednom trenutku, kao u snu, u ovom slučaju kroz pjesmu, ona isplivaju iz nas.
Gdje je nit koja spaja Asmira Kujovića i Maka Dizdara? Pjesnik kaže da ga je privlačila poezija koja je misaona i metafizička pa mu je, u tom smislu, blizak Mak i njegovo interesovanje za srednjovjekovnu kršćansku tradiciju, zoroastrizam koji on povezuje sa bogumilima, odnosno djelovanjem Crkve bosanske. Nadalje, Kujović ističe da je božija imena iz islamskog svjetonazora izmiještao u druge kontekstualne tradicije, te navodi nekoliko svojih pjesama u kojima je vidljiv pomenuti postupak. Prisjetio se i riječi Marka Vešovića povodom zbirke ,,Zagrobni život” o kojoj je napisao da je poetska analiza emotivnih i duhovnih stanja koja spadaju u religiozno iskustvo. Referira se i na Eliota koji je otkrivao metafizičke pjesnike, ali naglašava da su upravo ti pjesnici imali na umu da poezija ne trpi objašnjavanja ni argumente. Na osnovu toga, jedino što pjesnik može da uradi jeste da ideji da čulni oblik kako su, kaže Kujović u nastavku, isticali Hegel i ruski simbolisti. Također je istakao da smatra kako je i Mak Dizdar dao jedan poetski mit srednjovjekovne Bosne u kojoj se svi Bosanci i Hercegovci osjećaju kao kod kuće. Zaključuje da se i sveti tekstovi izražavaju kroz alegorije i različite metafore.
Naposlijetku, referirajući se na izuzetne kritike koje Kujovića prate od samog pojavljivanja, moderatorica Ljevak Bajramović je znatiželjno pitala pjesnika kako je uspio ostati skroman uprkos hvalospjevima koji ga prate. Pjesnik odgovara ističući da je uvijek nastojao da na umu ima velike i, prema njegovim riječima, nedostižne uzore. Također ističe da nikad nije volio da čita nešto što je napisao ranije jer bi uvijek našao nešto što je moglo biti bolje, tako da se fokusira na ono što trenutno radi.
Festivalske večeri, poput ove, prilika su da iz prve ruke čujemo o djelu velikih autora, naših suvremenika. Pjesnici ne vole da govore o sebi, ali kad riječ ugleda svjetlost dana, shvatimo zašto su tu gdje jesu, a sigurna sam da će generacije koje dolaze tek govoriti o njima.
Ajla Gusinac