Književna nagrada Mak Dizdar za prvu neobjavljenu zbirku pjesama ustanovljena je 1972. godine u okviru manifestacije Slovo Gorčina.

Nagrada je predstavljala priliku za afirmaciju mladih pjesnika i podsticaj njihovom daljnjem stvaralaštvu. Književna nagrada se dodjeljuje i danas u okviru manifestacije. Među dobitnicima ove nagrade su mnogi pjesnici koji su danas i priznati i poznati.

S obzirom da je u proteklom ratu kompletna arhiva manifestacije izgubljena, na našoj stranici za sada su predstavljeni samo neki dobitnici ove vrijedne nagrade. Nadamo se da ćemo vremenom uspjeti kompletirati listu nagrađivanih pjesnika.

O svakom pjesniku donosimo osnovne biografske podatke i po nekolike pjesme iz njihovog književnog opusa.


Gorčinovi pjesnici


  • Default Layout Alan Pejković
  • Mladenko Mladenko Marijanović
  • Ismet Smajlović Ismet Smajlović
  • Munib Delalić Munib Delalić
  • Diana Burazer Diana Burazer
  • Diana Ondelj Diana Ondelj Maksumić
  • Admiral Admiral Mahić
  • Zilhad Zilhad Ključanin
  • Latić Džemaludin Latić
  • Mile Mile Stojić
  • Dragoslav Dragoslav Dedović
  • Simić Goran Simić
  • Fadila Fadila Arnautović - Alić
  • Rapko Rapko Orman
  • Fatmir Fatmir Alispahić
  • Custom Code Selim Arnaut
  • Jergović Miljenko Jergović
  • Muamer Kodrić Muamer Kodrić
  • Naida Mujkić Naida Mujkić
  • Selma Dizdar Selma Dizdar
  • Omer Ć. Ibrahimagić Omer Ć. Ibrahimagić
  • Mensur Ćatić Mensur Ćatić
  • Melida Travančić Melida Travančić
  • Almin Kaplan Almin Kaplan
  • Jasmin Saletović Jasmin Saletović
  • Enesa Mahmić Enesa Mahmić
  • Mito Travar Mito Travar
  • i vi Mjesto za Vas?

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR STOLAC, 1917 – SARAJEVO, 1971.

BIOGRAFIJA

Mak Dizdar

Mak Dizdar je rođen 17.10. 1917. godine u Stocu, gdje je završio osnovnu školu. Početkom tridesetih godina prošlog stoljeća odlazi u Sarajevo putevima svog starijeg brata Hamida, koji ga je uveo u kulturne krugove. U Sarajevu se druži sa lijevo orijentisanim intelektualcima, a postaje i prijatelj pjesnika Tina Ujevića, koji tih godina živi u Sarajevu. U početku stvara pod uticajem socijalne lirike, pa kao devetnaestogodišnjak objavljuje svoju prvu zbirku Vidovopoljska noć (1936). Nakon toga radi kao novinar, poštanski službenik, pa potom i novinski urednik.

Poslije Drugog svjetskog rata radi kao urednik u Tanjugu, Oslobođenju i izdavačkoj kući Narodna prosvjeta. Od 1952. godine profesionalni je književnik. U tom periodu počinje njegov puni stvaralački poetski period: pojavljuju se poeme Plivačica (1954) i Povratak (1958), zbirke Okrutnosti kruga (1960), Koljena za Madonu (1963), Minijature (1965), Kameni spavač (1966), izbor poezije Ostrva (1966), Poezija (1968), Modra rijeka (1971). Priredio je zbirku Stari bosanski tekstovi (1969). Bio je glavni urednik Života od 1963. sve do smrti, 1971. godine.

Dobitnik je mnogih nagrada među kojima su Dvadesetsedmojulska nagrada BiH, Zmajeva nagrada i Zlatni vijenac Struških večeri poezije.

Umro je u Sarajevu 14.07.1971.

BIBLIOGRAFIJA

  • Vidovopoljska noć, Pjesme, Sarajevo 1936.
  • Plivačica, poema, Sarajevo, 1954
  • Povratak, poema, Sarajevo, 1958.
  • Okrutnosti kruga, Pjesme, Sarajevo, 1960.
  • Panorama savremene bosansko-hercegovačke proze, Sarajevo, 1961.
  • Koljena za Mnadonu, Sarajevo, 1963.
  • Minijature, Pjesme, Kruševac, 1965
  • Ostrva, pjesme, Sarajevo, 1966.
  • Kameni spavač, Sarajevo 1966.
  • Kameni spavač, drugo prošireno izdanje, Sarajevo, 1970.
  • Modra rijeka, Sarajevo, 1971.
  • Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969.

Izabrana djela. Knjiga I-III, Priredio i predgovor napisao Enes Duraković: Knjiga I – Vidovopoljska noć; Plivačica; Okrutnosti kruga; Koljena za Madonu; Knjiga II – Kameni spavač; Osvojena tajna; Knjiga III – Eseji i kritike, Bibliografija i literatura: Kovačević, Sarajevo, 1981.

„Manifestacija Slovo Gorčina, koja se od 1971. godine održava svake godine u Stocu i na nekropoli stećaka Radimlja, od svoje prve zamisli, neposredno poslije smrti pjesnika Maka Dizdara, rođenog u Stocu, imala je jedan stalni i maksimalno kohezioni element: afirmaciju sveukupne bosanskohercegovačke kulturne baštine, svega onoga, kako je to već na prvim susretima rečeno, što je čovjek stvorio na ovom tlu.

Slovo Gorčina je manifestacija koja nudi priliku za okupljanje sa sadržajima koji mogu biti i poezija, i muzika, i slika, i film, i filozofija, i istorija i svi drugi mediji ljudskog duha. Cilj manifestacije je duhovno povezivanje prožeto zajedništvom u svemu onome što je lijepo i korisno. To su susreti koji nastoje da simbolično predstave područje, region i republiku Bosnu i Hercegovinu na platformi zajedništva uz stalnu težnju ka opšteljudskom humanitetu.

Stolac, sa nizom svojih kulturnih – istorijskih slojeva, predstavlja polazište i inspirativnu osnovu daljih sadržaja u nastavljanju kulturne baštine naših predaka…“ – ovim riječima je uz prvi broj biltena Slovo Gorčina 1973. iznesena osnovna ideja manifestacije, koja se i danas ne mijenja.

Još dok je bio živ Mak Dizdar, a on je zadnjih godina svog života počesto navraćao u Stolac, javljala se ideja da se u ovom gradu, u kome ne preovladava samo kamen nego i voda i zelenilo, održavaju susreti umjetnika na mnogim stolačkim otvorenim pozornicama. Mak je u jednom intervjuu koji je objavljen 1970. godine u Stolačkim novinama rekao između ostalog i sljedeće:“ …Stolac bi, prema mojoj zamisli,trebalo da bude domaćin Orfejevih dana, jer je ovo mediteransko područje, a priča o Orfeju i Euridiki je mediteranska. To bi bio skup eminentnih jugoslovenskih kulturnih radnika i književnika i to bi bila kulturno-turistička manifestacija…“

Nažalost Makova staza uspona od gnijezda do zvijezda završila je ljeta 1971. a Fahrudin Rizvanbegović, Mehmed Dizdar, Muharem Dizdar i Muhamed Šator su u čast Maka i njegove poezije priredili recital Makove poezije na Radimlji na koju se te ljetne večeri sjatio čitav Stolac. Nakon toga sljedila je ideja Odjeka i Oslobođenja iz Sarajeva da se Makova zamisao o Orfejevim danima konkretizuje pa je za oktobar te 1971. godine priređena prva manifestacija. Veliki Makov prijatelj Jan Beran je na Radimlji, među kamenim spavačima, gdje se Makova poezija našla na svom izvoru, napravio recital Odar zapisah ja u tmači, a kompletan utisak je ostao veličanstven i neponovljiv: na tihoj kiši svi posjetioci pratili su tu igru svjetla, stiha, muzike i pjesme u jednom dahu.

Ime manifestacije dao je Jan Beran koji je, zajedno sa Alijom Isakovićem, Džemalom Čelićem, Midhatom Begićem, Muhsinom Rizvićem, Zukom Džumhurom, Jurajem Najdhartom, Emirom Buzaljkom, da spomenemo samo neke od preminulih članova Izvršnog odbora Slova Gorčina, kreirao mnoge sadržaje dugi niz godina. Plakat i naslovnu stranu biltena , tu prepoznatljivu ruku sa Radimlje, uz stilizovanu bosančicu kreirao je veliki prijatelj Stoca Juraj Najdhart.

Od 1973. godine manifestaciju Slovo Gorčina pratila je i publikacija sa tim imenom, a ona je svojim sadržajima nadopunjavala i obogaćivala manifestaciju. Urednici publikacije su bili Muhamed Šator, Mehmed Dizdar, Miroslav Palameta.

Danas kada je u našoj državi stanje potpunog rasula, i kada je došlo do potpunog pada vrijednosti u svim segmentima ljudskog života itekako je potrebna ovakva manifestacija koja nastoji, kako je to već rečeno, afirmisati sveukupnu bosanskohercegovačku kulturnu baštinu, sve ono što je čovjek stvorio na ovom tlu. U današnjem vremenu potpunog haosa trebamo se vratiti pjesniku i njegovim riječima:

“Pustinju koju su stvorili mi treba sada da premostimo…” (Mak Dizdar)